Gdje i kako učiti konstelacije?

Interes za konstelacije raste pa nije čudno da ljudi žele znati gdje će dobiti ispravnu metodu, pristup i potvrdu da će raditi kako treba, ali konstelacijski rad nije znanje koje se može svesti samo na tehniku ili školu. 

Sve škole pretežno proizlaze iz rada Berta Hellingera i naslanjaju se na temelje koje je postavio. Razlike postoje u stilu rada i interpretaciji, ali izvor ostaje isti.

Važno je imati poštovanje prema učitelju i prema onome što je otvorio kroz svoj rad jer bez toga danas ne bi postojao konstelacijski pristup kakav poznajemo.

Međutim, poštovanje nije isto što i slijepo praćenje. Problem nastaje kada metoda postane autoritet kojem se više vjeruje nego vlastitoj percepciji i iskustvu.

Zen izreka “Kad sretneš Budu na putu, ubij Budu” može se razumjeti upravo u tom smislu. Ne govori se tu o odbacivanju učitelja nego o prestanku idealizacije.

U trenutku kada učitelj, škola ili metoda postanu važniji od živog kontakta i osjećaja za stvarnost, gubi se sposobnost da budemo u neposrednom kontaktu s onim što jest.

Škola nam daje strukturu i temelje, a mi doprinosimo s našim unutarnjim osjećajem za sam proces pa pitanje koja je škola najbolja i nema baš jednostavan odgovor. Važno je na koji način netko radi, iz kojeg mjesta pristupa ljudima i koliko je iskren prema onome što vidi bez da potvrđuje unaprijed zadane teorije. 

Eto, možemo reći da dobar konstelacijski rad ne nastaje iz rigidnog praćenja metode već iz ravnoteže između znanja, iskustva i tog unutarnjeg osjećaja za ono što nam se pojavljuje.

U tom smislu je moguće poštovati Hellingerovo učenje, učiti od različitih škola i istovremeno ne odustati od vlastitog načina rada gdje ostajemo prisutni i u kontaktu s onim što se u procesu stvarno događa.