Kao i svi drugi

Ova rečenica na prvi pogled zvuči bezazleno i često je koristimo, ali način na koji je doživljavamo može imati jak utjecaj na naš odnos prema sebi.

Nitko nije izvan obitelji ili izvan iskustava koja dijelimo s drugima i to nam donosi olakšanje. Malo pogriješimo pa se bojimo, ali to je isto dio života i ne znači da s nama nešto nije u redu. 

I onda imamo tu rečenica koja nam smanji osjećaj izoliranosti i vrati nam osjećaj pripadanja.

Ali, ako ta rečenica postane naše unutarnje pravilo, može nas udaljiti od naše autentičnosti jer donosimo odluke prema onom što je uobičajeno i očekivano pa umjesto da znamo što je naše, mi se počnemo prilagođavati slici prosjeka. 

I što se desi? Pripadanje se pretvori u odricanje nekog dijela sebe i dolazimo do teme oslobađanja od kolektivnih obrazaca koji guše autentičnost. 

Rečenica "Kao i svi drugi." može djelovati na dva načina; Može nas umiriti jer imamo osjećaj da nismo sami, ali nas može i uspavati ako zbog nje prestanemo primjećivati svoje potrebe, želje i granice. 

Čovjek postaje cjelovit tek kada može biti dio zajednice bez da izgubi sebe i da više ne živi samo prema onome što rade drugi nego ono što osjeća da je ispravno za njega.

Zrela pozicija ove priče bi bila sposobnost da budemo među drugima, a da pritom ostanemo svoji. Onako bez izdvajanja ili potpunog prilagođavanja.