Tatina princeza

Ili koliko od onoga što zovemo ljubav je zapravo uloga koju smo preuzeli?

Dugo sam mislila da je izraz tatina princeza nešto jednostavno i podrazumijeva bliskost, sigurnost i osjećaj da sam posebna.

Kroz rad na sebi stalno mi se vraćala ista tema tog odnosa s tatom. Njegova prisutnost pa gubitak, moja stalna potreba da budem uz njega i da ga čuvam i nakon njegove smrti. 

Tata je izgubio svoju mamu u trenutku kada sam ja dolazila na svijet pa sam, bez da sam to mogla razumijeti, stala na mjesto koje nije bilo moje. Bila sam podrška i utjeha iz lojalnosti i ljubavi, a dijete zapravo treba primati od roditelja.

Djeca to rade prirodno iz potrebe da pripadaju i ne pitaju se je li to ispravno, samo osjećaju da tako treba biti. 

I tako nastaje ta uloga tatine princeze, a ja sam konačno shvatila kako me to oblikovalo dovoljno da sada vidim razliku između ljubavi i uloge.

Danas, kad mog tate više nema, imam osjećaj da smo oboje odradili ono što smo znali u tom trenutku i da više ne moram biti ono što sam nekad bila da bih mu bila blizu. 

I za kraj Milton Ericson: "Nikad nije kasno za sretno djetinjstvo."