Koliko daleko ide dječja ljubav?

Iz ljubavi prema roditeljima, dijete će nesvjesno nositi i ono što nikada nije bilo njegovo za nositi.

Kroz rad sam više puta vidjela da djeca ne mogu uspostaviti ravnotežu između davanja i primanja u odnosu s roditeljima. Ta je povezanost snažna i ljubav koja ih veže često ostaje slijepa za ono što roditelji čine ili možda propuste učiniti.

Djeca se ponašaju kao da ljubav ne podnosi razlike, kao da ih samo to da su slični može držati zajedno, a da ih svaka različitost može dovesti do razdvajanja od roditelja.

Iza toga stoji jedno dublje, magično dječje uvjerenje da ako će im biti slični, ostat će zauvijek povezani. Ta nesvjesna pretpostavka pokreće djetetovu potrebu da pripada pa se roditeljima približava tako što im postaje slično.

Kod male djece to je vidljivo u oponašanju, ali s vremenom sam uočila da isti obrazac ostaje prisutan i kad odrastu pa se dalje u životu na isti način oblikuju obiteljski odnosi.

Kroz rad sam vidjela i koliko daleko djeca idu iz ljubavi i prate roditelje čak i u bolest. Iako to ne rade svjesno, oni ponavljaju njihove sudbine je ih vodi ta duboka unutarnja odanost.

Ipak, na kraju je najvažnije koliko roditeljima znači kada ih djeca istinski prihvate sa svim njihovim kvalitetama, doživljajima ili možda i krivim odlukama, a djeca smiruju kada prihvatite svoje roditelje takvima kakvi jesu i odluče donositi samo svoje odluke.