Da, svome životu!

Kroz rad s klijentima vidim jedan ponavljajući obrazac gdje osoba počne živjeti tuđa očekivanja umjesto da živi vlastiti život.

Naš nam život pripada. Dolazi kroz nas i ne može biti zamijenjen ničime izvana. Ipak, puno nas u nekom trenutku prepusti upravljanje životom svojim roditeljima, društvu ili autoritetima, i to iz potrebe za pripadanjem ili samo osjećaja sigurnosti.

U radu se jasno vidi kad se osoba udalji od sebe, izgubi kontakt s onim što je u njoj živo i počne slijediti smjer koji nije njezin. Ne radi to jer je slaba nego je zaboravila gdje je njeno mjesto ili nesvjesno slijedi tuđu sudbinu.

Paralelno s time vidim i koliko je jak taj pomak kada se osoba vrati sebi. To je moment kada odluči preuzeti odgovornosti za vlastiti život. Tada ponovno osjeti što u njoj želi živjeti i to počne slijediti.

Život je u nama! 

Drugi ljudi imaju svoje mjesto i to mjesto poštujemo, ali oni ne mogu živjeti umjesto nas. To samo mi možemo.