Ah, ti rastanci!

U svom radu vodim klijente kroz ritual opraštanja od bivšeg partnera. Koliko god mislimo da je odnos završio onoga dana kada smo se razišli, ipak u nama još ostaju neizgovorene riječi, dijelovi odgovornosti i ono dobro koje nikada nismo do kraja priznali jedno drugome.

Tek kada u sebi iskreno priznamo ono što smo primili i zahvalimo na tome pa onda preuzmemo svoj dio priče i drugome vratimo njegov, nešto se u nama smiri. Taj se odnos u nama polako zatvara, bez potrebe za daljnjim objašnjavanjima, dokazivanjima ili borbom i zato je ovaj ritual opraštanja toliko važan.

Jasno je da to nije samo zato da zaboravimo nego da s poštovanjem pustimo tu priču, iz odnosa ponesemo ono što je bilo dobro, a drugu osobu ostavimo u miru. Na taj način sebi dopuštamo odlazak dalje, ali lakšeg srca.

Nakon rituala su mi klijenti rekli kako su tek tada osjetili olakšanje, kao da je nešto dugo zadržavano napokon došlo na svoje mjesto i kako im je bio potreban upravo taj jedan svjestan trenutak u kojem su mogli reći zbogom u miru.

A Bert bi nadodao: „Kad se dvoje ljudi ne mogu čisto rastati, to je zato što nisu u potpunosti uzeli jedno od drugoga ono što im je dano."