Udaljeni od sebe

Otuđenje nije termin koji inače vežemo uz glazbu, a još manje uz emocije koje nas tada preplavljuju, ali baš u tim trenucima možemo osjetiti koliko smo zapravo udaljeni od sebe.

Engels je još u 19. stoljeću govorio o alijenaciji, o čovjeku koji se otuđuje kroz rad, kroz sistem ili  kroz uloge koje mu nisu prirodne. Danas je taj pojam možda još prisutniji, ali više se ne radi samo o društvu nego i o našoj obitelji gdje možda šutnja traje generacijama, a na to se ranije nije gledalo na ovaj način. 

U konstelacijama se jasno vide tereti koje vjerno i lojalno nosimo, a nisu naši. Otuđenost često izgleda kao da samo želimo mir,  ali iznutra taj mir je ustvari želja za kontaktom koji strah sabotira. Možda netko niti ne želi biti sam nego mu je to zaštitni mehanizam. Želimo povezanost, ali strah je taj koji nas sprečava da napravimo korak prema drugima, a taj strah možda niti ne pripada nama već prošlim generacijama samo ga mi prepoznajemo kao svoju emociju.

...i onda se na nekom koncertu, u nekom stihu dogodi taj neki pomak koji nam promijeni perspektivu, dotakne nas i prepoznamo nešto što pripada sistemu iz kojeg dolazimo, a što do tada nismo znali imenovati.