Povezanost s majkom je korijen sigurnosti

Strah od prepuštanja često možemo osjetiti u najdubljim dijelovima naše duše. U konstelacijama se tako pokazuje sposobnost da se otvorimo životu, ljubavi, veselju pa i gubitku i boli, a to je usko povezano s time koliko smo u svome tijelu i koliko smo kao djeca mogli osjetiti sigurnu povezanost s našom mamom.

Ako mama nije bila dovoljno povezana sa sobom i svojim tijelom, nije mogla biti prisuta u svom majčinstvu pa ni dijete nije moglo osjetiti bliskost koja mu je bila potrebna za povjerenje u svoje instinkte, a kasnije i u odluke.

Možemo reći da dijete koje se ne može smiriti u maminom tijelu, kasnije teže nalazi mir i sigurnost u vlastitom tijelu pa i u svijetu.

Taj osjećaj nesigurnosti i strah od napuštanja se može osjećati kroz život. U konstelaciji to možemo nazvati isključeni osjećaj, neka potisnuta trauma predaka ili nesvjesna lojalnost nekom članu obitelji koji nije bio viđen ili je bio odbačen.

Osoba koja nije doživjela sigurnu povezanost, stalno je u stanju pripravnosti, a u tom stanju se često razvijaju krute strukture, pretjerana disciplina, potreba za kontrolom ili perfekcionizam koje joj pomažu da se stvori lažna sigurnost u svijetu koji je temeljno doživljen kao nesiguran.

U konstelacijama radimo na vraćanju korijenima. Gledamo mamu i tatu takvima kakvi jesu i priznajemo što je bilo. Kada se dijete pa čak i kao odrasla osoba konačno uspije osloniti na maminu snagu i prihvaćanje, tada se i tijelo smiruje. Tada prestaje borba pa život može teći slobodno kroz stvaranje i igru, a bez pretjerane krutosti i kontrole.