Zaslužujem li zaraditi, napredovati, imati, voljeti...?
Moram reći da mi je taj obrazac skroz poznat, ali ne samo kroz teme s kojima mi klijenti dolaze već sam osvijestila da sam se i sama teže nosila s pitanjem novca i uspjeha. Mislila sam da mi fali više discipline, više znanja i još sto nebitnih distrakcija.
Kroz rad sam vidjela da takvi obrasci nisu samo osobni nego da nesvjesno ostajemo vjerni našoj obitelji. Ako su naši preci živjeli skromno ili u uvjerenju da ne zaslužuju uspjeh, moguće je da i mi nesvjesno nosimo osjećaj da nemamo pravo imati više od njih i kao da im odricanjem dokazujemo ljubav.
Primjer bi bile klijentice od kojih jedna dobije priliku za bolje plaćen posao, ali odgađa prijavu dok ne istekne rok, druga pokrene posao koji dobro krene pa iz straha i krivnje počne donositi odluke koje je uspore, a treća godinama radi puno više nego što naplaćuje taj svoj rad jer vjeruje da je traženje prave vrijednosti sebično.
Izvana to izgleda kao manjak samopouzdanja, ali iznutra je to rečenica "Ne zaslužujem" koju niti ne čujemo jer je postala dio našeg identiteta. Jedan stari obrazac koji pokušava očuvati pripadnost obitelji.
Marion Woodman je pisala kako odvajanje od starih obrazaca nije odbacivanje obitelji ili vlastitih korijena već tako postajemo cjeloviti. Kada prestanemo živjeti isključivo prema naslijeđenim očekivanjima, ne izdajemo svoje pretke već njihov život nastavljamo na drugačiji način jer naša vrijednost ne dolazi izvana nego iz naše spremnosti da zauzmemo svoje mjesto.
Ne vjerujem da se takvi obrasci mijenjaju preko noći, ali mogu se polako mijenjati kada svjesno odaberemo ne umanjivati sebe. Kada prihvatimo pohvalu ili kada naplatimo svoj rad bez osjećaja krivnje, tada uspjeh više nećemo doživljavati kao prijetnju odnosima unutar obitelji
Isto tako, kada prestanemo dokazivati da zaslužujemo, dopuštamo si da živimo punije, slobodnije i da, u konačnici, volimo svoj život.
