Odgovornost za ono što nam se događa

Sami smo odgovorni za većinu onoga što nam se događa. Dobro, ne baš za sve što smo proživjeli, ali za ono što ćemo s tim iskustvima dalje učiniti, jesmo.

Preživjeli smo događaje i gubitke nad kojima nismo imali nikakvu kontrolu. Nismo birali obitelj u kojoj smo rođeni, način na koji su se prema nama ponašali dok smo bili djeca, a niti smo mogli spriječiti smrt, razvod ili odlazak naših dragih ljudi. To sve nisu bile naše odluke i za njih ne možemo biti krivi, ali ono što se dogodilo u prošlosti, ne mora cijeli život određivati naše odnose i izbore.

U konstelacijama vidimo koliko toga nesvjesno nosimo iz svoje obitelji.

Preuzimamo tuđu bol, krivnju ili strah jer pripadamo svom obiteljskom sistemu i želimo ostati povezani s njim, dok kao djeca nismo baš imali puno izbora nego smo se prilagođavali kako smo znali i umjeli. 

Tek sada kada smo odrasli, možemo razlikovati što je naše, a što pripada prošlosti i tu počinje odgovornost u smislu da danas nešto možemo napraviti drugačije.

Ili, kako bi rekla Marion Woodman, važno je postati svjestan onoga što nosimo u sebi, a ne nesvjesno živjeti prema starim obrascima (našim ili predačkim).